|
Dok sam još trenirao u AOK Mladost i istodobno pohađao srednju školu, ranih devedesetih, htio sam nekako iskoristiti svo to slobodno vrijeme od polovice lipnja pa sve do polovice kolovoza kad počinju opet treninzi, a kasnije i škola. Teren kod LIDA na Malom Jezeru se činio kao zgodno mjesto za kraćenje dugih ljetnih dana. Sve što sam trebao je nekakav šorc i želja za igrom. Šta ćeš bolje? Sunce,odbojka na pijesku, koke, jezero i hrpa parova ispred terena čeka na red... Bilo je nezaboravno! I tako par ljeta za redom i evo turnira sa papirnatom motivacijom...
Kasnije se pojavilo i prvenstvo Hrvatske u odbojci na pijesku sa serijom turnira od pet ili šest njih. Možda još koji turnir sa strane i ljeto je bilo prepuno avanture. Ponekad sam spavao na plaži,ponekad se švercao u sobi,ponekad bio u mogucnosti i platiti si sam smjestaj ili prespavati kod nekog frenda. No prvo je bilo turnira zbog Damira Radeljića koji se prvi uhvatio organiziranja turnira (iako danas ama baš svi postavljamo sebi pitanje da li je to trebao biti on), a drugo postojao je značajan broj igrača iz dvorane koji su isto kao i ja ostala godišnja doba proveli u dvorani trenirajući pet puta tjedno (ili i više plus utakmica vikendom) igrajući dvoransku odbojku. Potom kao i ja otišli bi na pijesak. Mali broj igrača je igrao isključivo po ljeti. Uglavnom su svi ti momci htjeli igrati i ljeti i iz tog razloga je postojala i širina i kvaliteta natjecanja u odbojci na pijesku. U dvorani su dirali loptu svaki dan i većina njih su bili u prvim šestorkama svojih ekipa. Imali su školu odbojke u rukama i nogama te raspolagali dobrom tehnikom osnovnih elemenata ove igre što je vrlo bitno...
To su dva glavna razloga što je bilo i turnira i kvalitete.
Vrhunac natjecanja je po meni bio 2000 godine kad je uz prvenstvo Hrvatske postojao i Uniqa kup sa serijom od pet ili šest turnira plus masters. Znači negdje koliko se sjećam 12 ili 13 turnira te godine što je bilo fenomenalno i neponovljivo do današnjeg dana. Prvenstvo se nastavlja slijedećih godina sa nastavkom više manje dobre kvalitete natjecanja i uz čak nekoliko novih igrača svaku godinu. Organizacijski gledano sve je isto iz godine u godinu. Tu i tamo ima i Challenger kao bolji turnir te godine...
Istodobno uz turnire prvenstva Hrvatske, 2005 godine Zagreb dobiva i turnir svjetske serije za muškarce. Turnir u Zagrebu živi svaku godinu početkom lipnja sve do 2008 godine. Taj turnir je i zvanično sajam taštine i prezira,r azglabanja i kritike u medijima ili na tribinama trenutnih hrvatskih parova koji nastupaju u kvalifikacijama ili igraju kantri kvotu, ili su u turniru s vajld kardom. To s vajld kardom je totalno super jer su ti kako god odigraš...TRI HILJADARKE U DŽEPU! Križaljka oko vajld karda je svaku godinu zanimljiva.
Nakon svakog turnira svjetske serije slijedi i lagano ispuhavanje strasti i povratak u stvarnost domaćeg natjecanja koje se s godinama sve više prorijeđuje s kvalitetom i s brojem turnira i obrnuto. Dolazi i do zasićenja među igračima zbog jednog te istog uzorka natjecanja, jednih te istih mjesta održavanja turnira, jednih te istih polufinalnih mečeva, manipuliranja vajld kardova, nagradnog fonda koji se ne mjenja godinama, nategnutog odnosa Zagreb-Split, kivnosti na bogat hranom i pićem VIP šator, nezadovoljstvo sa sucima koji nam sude (a dolaze iz dvorane), nedostatka vode u frižiderima za igrače i hrane, manjak sluha za ono što tišti igrače od strane HOOP-a, tj. Damira Radeljića i njegovi pokušaji manipulacije igračima koji su podložni tome i još iks stvari kojih se ne mogu sjetiti trenutno. Naveo bih i jednu od najvećih greški,a to je smjenjivanje tada sportskog direktora turnira Dinka Hodaka. Iscurilo u novine da nemamo za jesti dok se ždere u VIP-ovu šatoru. (to je bilo 2004 god. nekoliko dana poslije je poginuo Siniša Viculin.) Dinka Hodaka smjeniše Biškupić Zoran, Bašić Joe i Radeljić Damir.
Ovim bih konstatirao po enti put i kako smo mi igrači nesložni jer se rijetko možemo dogovoriti izmedju sebe i biti složni i na taj način dati izjavu. Opet dolazi do izražaja relacija ZG-ST jer se nikada ništa i ne desi po pitanju sloge... Mentalna nota: potrebna udruga igrača!
Taj Zagreb VIP Open,da se još jednom osvrnem, je djelomično pojeo domaće prvenstvo na pijesku...sponzor VIP tada kreše sveukupni budžet za PH odbojke na pijesku...zanima ih samo turnir svjetske serije, a i on posljedično gubi na raskošnosti zbog manjeg budžeta...i ode on ravno u Srbiju......na novo tržište...zasićeni s domaćim terenom ili štagod... Aurevoir Les VIP Open!
2006 godine počinje klupsko natjecanje koje postavlja zahtijev na igrača za opredijeljenjem kluba u kojem će igrati smanjujući izbor za odabir partnera. Klupsko prvenstvo još rado zovem i skretanje pažnje s tekućeg problema nedostatka PH. Briljatna ideja inteligentnog,ali i vrlo uračunljivog uma carinika Dobrića Vinka i Damira Radeljića. Nadalje klupsko nagrađuje klub novčano, igrača kategorizacijom i to na kraju natjecanja kad se vidi tko je prvi. Klupskim natjecanjem igrač je prisiljen izabrati klub najviše zbog termina za treninge, a onda na kraju i odlazi igrati to klupsko prvenstvo jer i nema nekog izbora i na taj način podržava trenutni sustav. Posjećenost je zbilja mizerna i popularnost je mala. Za razliku od prošle godine, sve je
i manje klubova u toj prvoj klupskoj ligi. Nije ni čudno. Klupsko prvenstvo samo u hrvata zahvaljujući Canetu i Damiru!!! Dobar tek želim.
2009 godina, nema turnira, mislim na rang 1, a rang po definiciji je količina para koja je prisutna kao nagradni fond za igrače. Umjesto toga igramo klupsko koje je spalo na pola tuce klubova. Počinju i tužakanja u vezi dresova. Đeparac zarađuju jedino suci. Malo nam se možda i smiju jer nemamo udrugu igrača. Neki parovi odu i na poneki turnir izvan Hrvatske...neki su ozbiljniji igrom, neki ne. Entuzijazam pozdravljam.
Unatoč svemu,odbojka na pijesku danas u hrvata ima još uvijek kvalitetnih igrača, ali u manjem broju nego prije. Za podizanje igre na veću razinu fali im fond odigranih setova i mečeva u toku tjedna plus kakav turnir za vikend. To bi bio ukratko nekakav recept za brušenje igre. Turnira nije da nema, ali u rangovima 3 ili 4 pa nam nisu zanimljivi i onda se malo socijalistički razmilimo po kindermaksijima itd. A i na taj rang turnira je preskupo doći pošto nagrade ne pokrivaju svima putne troškove i smještaj i onda nas pola ipak ostane doma...
A za HOOP uopće nemam pojma šta radi po tom pitanju organizacije pravog natjecanja za prvaka Hrvatske na pijesku?
Zasićenost, lijenost, indolencija, dosada? Jedna od zadaća HOOP-a je nalaženje i privlačenje sponzora. Ili se čeka nekog da uleti sa lovom samoinicijativno? A potom onda malo i iskusi reket... Ne onaj Federerov...
Očekujem komentare. Nemojte me razočarati. Šutnja sada nije zlato.
{mos_fb_discuss:20} |
