|
Sjedim u kafiću i razmišljam o kolegi Kljajiću i o tome kako me je zvao da pišem kolumnu za portal ali ne znam o čemu pisati, da li pisati o tome da se predsjednik HSOP-a i izvršni direktor nisu do sada udostojili doći i podijeliti pehare za Kup Hrvatske, praktički najveće natjecanje u Hrvatskoj kao niti za kadetsko i mlađe kadetsko prvenstvo, ali su se udostojili doći na press konferenciju jednog kluba i tamo pričati u ime saveza, a konferenciju je sazvao klub.
Postavljam sam sebi pitanje čiji su oni predsjednici i direktori, kluba ili novoosnovanog saveza.
Nemam ništa protiv toga da klubovi imaju pressice dapače ali u situaciji kada smo osvojili srebro na Europskom prvenstvu do 18 godina i kada predsjednik i izvršni direktor usputno spominju osvajanje srebra, opet si postavljam pitanje što će Nikša i Mate misliti i kako ćemo druge mlade ljude privući u ovaj sport kada u startu radimo krivo.
Okrećem se u kafiću oko sebe i vidim čovjeka kako čita novine u kojima piše da je predsjednik Atletskog saveza dočekao zlatne i srebrne sa Europskog juniorskog prvenstva koje se održalo u Novom Sadu, a nas kada smo se vratili iz Portugala nije dočekao nitko iz vrha saveza, osim 20 osoba (prijatelja, obitelji i Uprave našega kluba) a mislim da je bio red s obzirom na najveći uspjeh u odbojci na pijesku u Hrvatskoj da netko iz vrha saveza dočeka dečke. Možda bi i došli da je avion sletio u Zagreb a ne Split, jer treba potrošiti i neku kunu za doći do Splita.
Možda sam u ovome pisanju previše subjektivan, možda predsjednik saveza nije niti znao za naš uspjeh, pa čovjek možda nije ni kriv, ali ga je netko o tome trebao izvijestiti.
Upravo kada sam mislio otići iz kafića dolazi mi poznanik koji prati odbojku i odbojku na pijesku i raspituje se što je sa onim vrhunskim turnirima koje je nekada HOOP organizirao koji su bili po čitavom Jadranu.
Gledam blido u njega i govorim mu da danas u Hrvatskoj imamo Klupsko prvenstvo koje ne zanima gledatelje, već samo nas iz klubova, iz razloga što se svi financiramo iz gradskih i županijskih proračuna pa nam je ono kao takvo potrebno.
Govorim mu moje mišljenje što se mora napraviti za budućnost odbojke na pijesku a to su pojedinačni turniri koje bi trebao organizirati HSOP, barem 3-4 turnira za početak, a pored tih turnira privatne osobe, vlasnici kafića ili klubovi i onda bi imali pravo natjecanje koje bi privuklo gledatelje a samim tim i sponzore.
Poznanik mi je otišao, a ja i dalje razmišljam o novoosnovanom savezu i ljudima iz vrha saveza koji bi trebali organizirati i potruditi se da organiziraju pojedinačne turnire, da nađu sponzore ili promotore jer za to smo ih i izabrali prilikom osnivanja a ne da samo čekaju da nam država nešto da.
Nemamo niti turnira za mlađe uzraste, po jedan za svaku kategoriju a osvojili smo srebro na Europskom prvenstvu, gdje bi nam bio kraj da smo imali više takvih turnira, i da su Nikša i Mate i ne samo oni imali desetak odigranih turnira iza sebe.
Na kraju razmišljam o tome što napraviti, jer nam je odbojka na pijesku dostigla samo dno, na koji način je dignuti iz ovoga sivila, da li ima budućnost, iako mislim ovim tempom kojim smo mi krenuli trebati će nam 100 godina a pitanje je da li i onda. Zaključak ovoga moga teksta je da će po završetku sezone vrh saveza morati sjesti za stol i dobro razmisliti u kojem pravcu krenuti jer ovako više ne ide.
{mos_fb_discuss:20} |
